Razgovarano o problemima pri definiranju vlasništva nad imovinom Distrikta koja je u posjedu privatnih osoba

Dr. Domić je istakao kako postoji oko 300 slučajeva uzurpacije državnog  zemljišta, a još veći problem predstavlja različito vođenje uknjižbe vlasništva nad nekretninama u gruntovnici i katastru. I jedan i drugi problem postao je evidentan kroz implementiranje rada Vijeća za izlaganje.

„Značajan broj građana Brčko Distrikta BiH koji se nalaze u posjedu imovine koju koriste oduvijek, na koju su u prošlom sustavu uredno plaćali katastarski porez, došli su do spoznaje kroz Vijeće za izlaganje da više nisu vlasnici, odnosno da je imovina uknjižena na Distrikt.  Tu ljudi imaju izgrađene obiteljske kuće i imanja, ali nažalost više ne mogu dokazati valjanim dokumentima da su oni istinski vlasnici pošto je u gruntovnici ubilježena kao općenarodna imovina”, dodao je gradonačelnik Domić.

Gradonačelnik je još naglasio da je ovaj problem teško definirati zakonskom normom. Ranije je bilo pokušaja da se ovakva ili slična pitanja rješavaju institutom dosjelosti, međutim taj institut se ne može primijeniti retroaktivno.

„U svakom slučaju, nije nam cilj da Brčko Distrikt BiH postane vlasnikom imovine koja nije naša i koja se stjecajem okolnosti u knjigama vodi tako. Nije nam cilj imati ni puno beskućnika jer prema ovom stanju ljudi su praktično bez imovine. Cilj nam je naći normu koja će se moći primjenjivati u stvarnom životu i koja će omogućiti da osobe koje su sada u posjedu te imovine postanu i vlasnici“, zaključio  je gradonačelnik Domić.

Naime, problem datira još iz vremena kada je bivša država provodila agrarnu reformu i kada su kroz te svoje postupke u naravi ljudima dodjeljivali zemljište, ali to nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama niti je potkrijepljeno adekvatnim ugovorima. Koliko je problem kompleksan govori i to da uopće nije poznato koliko se građana zapravo nalazi u takvom stanju. Potencijalno, svi oni koji su bili predmet pomjeranja kroz agrarne reforme mogu biti u sličnoj situaciji. Neki su bili u zabludi da promjene treba vršiti u katastru, a samo rijetki su to činili i u gruntovnici. Stoga se imovina u gruntovnim knjigama vodila i dalje kao državna, a samo u katastru na ime vlasnika jer tadašnja država u početku nije inzistirala na kompletiranju vlasništva.

Gradonačelnik Domić je još napomenuo da su to osjetljiva pitanja te da se intenzivno radi na pronalasku rješenja.

„Ljudi  će na toj imovini  i  dalje boraviti.  Međutim, kada budu htjeli vršiti promjene, prodati, dati pod hipoteku ili u naslijeđe, onda neće moći taj posao završiti kako bi htjeli jer ne mogu dati, prodati ili darovati nešto što nije njihovo i u registru se vodi kao društvena imovina“, naglasio je Domić.

Već postoji i nekoliko prijedloga za rješenje tog problema. Jedan je praktične naravi, da vijeća za izlaganje postanu fleksibilnija i da jedan način tumačenja tih propisa prilagode trenutačnoj realnoj situaciji. Pravno je teško naći izlaz, ali i tu ima izvjesnih ponuda u smislu da vlasnici tih nekretnina ponovno steknu svoju nekretninu. To je postupak koji zahtijeva dodatnu i dugoročnu pripremu.